PIŠE Neven Peko (Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku)
Fotografije: Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara
Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Ovu mantru ponavljali smo si dok smo se izvlačili iz kreveta tog kišnog i maglovitog subotnjeg jutra koje je naprosto izazivalo da ga se prespava.
Profesorice Valentina i Sagita u zajedničkoj su prostoriji ubrzano pregledavale zadnja izvješća, dovršena tek nekoliko sati ranije. Karmen, Nađa, Tina i Josip su u žurbi sakupljali zadnje stvari po sobama i spremali ih u već pretrpane kufere i torbe, a ja sam arhivirao preostale odvojene dijelove skulptura da ih možemo predati na čuvanje Konzervatorskom odjelu u Sisku. Nismo se stigli na miru ni pozdraviti, a već je bilo 8 sati i dečki iz JVP Sisak došli su kombijem po Karmen, Nađu, Tinu i Josipa. Nađi su obećali pozdravno uspinjanje ljestvama na 30 metara visine, nakon toga su cijelu ekipu trebali prebaciti na autobusni kolodvor.
Profesorice Sagita i Valentina uspjele su pregledati i ispraviti sva izvješća, ali pojavio se novi problem: gdje ih isprintati?! U capraškoj Knjižnici pokvario se printer, a u uredu Sisak stana, gdje smo bili smješteni, nije bilo papira! Pomalo razočarani, zaključili smo da će se izvještaji morati naknadno poslati iz Splita.
U 9.30 sati, nakon kraće akcije traženja prijevoza, po nas je došao ravnatelj Gradske galerije Striegl, gospodin Zoran Burojević, koji je upravo obavio shopping za subotnji ručak i bio dovoljno ljubazan da nas uklopi u svoj pretrpani raspored.
Iskrcao nas je pored autobusnog kolodvora, gdje smo se oprostili od profesorice Valentine koja je morala ranije krenuti u Zagreb. Profesorice Jadranka Malina, Natalija Dolić i Zdenka Zovko Brodarac s Metalurškog fakulteta u Sisku također su je došle pozdraviti.
Zaputili smo se pred susjednu zgradu željezničkog kolodvora ispred koje je bio dogovoren početak vođene ture po tvornici Segestica. Grupu od pedesetak ljudi prema tvornici je poveo kustos Gradskog muzeja Sisak, mr. sc. Vlatko Čakširan, uz priču o povijesti tvornice, ali i industrije u gradu.
Na ulazu u tvornicu dočekali su nas direktorica tvornice, gđa. Marija Pintarić Tukara, i tehnolozi koji su bili spremni odgovoriti na sva naša pitanja o načinu proizvodnje ili funkcioniranju tvornice.
Obilazak je počeo od najstarijeg dijela tvornice – postrojenja za proizvodnju pare na mazut, koje više nije u upotrebi i to samo iz ekoloških razloga. Zdanjem dominira ogromna ciglena peć za paru koja je visoka otprilike dva kata, okružena svom silom cijevi i šarenih ventila. Već u ovoj divnoj ciglenoj zgradi svatko tko je imao pri ruci bilo kakav foto aparat shvatio je da mu jedna memorijska kartica neće biti dovoljna da zabilježi sve ono što slijedi.
Odavde smo se preko dvorišta zaputili prema novim acetatorima. Oni su smješteni u staroj drvenoj proizvodnoj hali koja održava idealne uvijete vlage i temperature za proizvodnju octa. Miris u ovoj hali je naprosto nevjerojatan – na prvu vam se čini da sve zaudara po octu, ali nakon nekoliko sekundi shvatite da je to zapravo miris jabuka od kojih se ocat proizvodi.
Sljedeća na redu bila je nova skladišna zgrada iz koje do svih trgovina stižu proizvodi poput Kisko octeva, Pelina, Gorkog, Kruškovca, Vodke, Ruma, Brandyja i Gina koji se ovdje proizvode. Nakon skladišta, na red su došli pogon za proizvodnju sokova, koji trenutno nije u funkciji, i punionica boca.
Stari tank za maceraciju
Detalj iz punionice boca
U podrumu ove zgrade nalazi se pravi dragulj: velika prostorija u kojoj se u drvenim bačvama čuvaju ili dovršavaju proizvodi Segestice. Domaćini su nam tu pripremili degustaciju svojih proizvoda i pozvali nas da neke od njih potražimo u njihovoj tvorničkoj trgovini. Cijene su bile više nego povoljne; Dane industrijske baštine grada Siska Segestica je obilježila velikim popustom. Profesorica Sagita i ja dobili smo na poklon dva specijalna octa: KISKO Mediteran (ocat s dodatkom mediteranskog bilja) i KISKO kvasina barrique (kvasina koja je odležala u hrastovoj bačvi).
Dok smo mi uživali u obilasku, gđa. Ivana Miletić Čakširan nam je dogovorila prijevoz do Zagreba s kustosom Muzeja grada Zagreba mr. sc. Goranom Arčabićem. (Hvala oboma!)
Još jednom smo zahvalili svim domaćinima, pozdravili se s njima i zaputili prema Zagrebu već željni iduće radionice u Sisku.
Fotografije: Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara
Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Dva sata sna su dovoljna. Ovu mantru ponavljali smo si dok smo se izvlačili iz kreveta tog kišnog i maglovitog subotnjeg jutra koje je naprosto izazivalo da ga se prespava.
Profesorice Valentina i Sagita u zajedničkoj su prostoriji ubrzano pregledavale zadnja izvješća, dovršena tek nekoliko sati ranije. Karmen, Nađa, Tina i Josip su u žurbi sakupljali zadnje stvari po sobama i spremali ih u već pretrpane kufere i torbe, a ja sam arhivirao preostale odvojene dijelove skulptura da ih možemo predati na čuvanje Konzervatorskom odjelu u Sisku. Nismo se stigli na miru ni pozdraviti, a već je bilo 8 sati i dečki iz JVP Sisak došli su kombijem po Karmen, Nađu, Tinu i Josipa. Nađi su obećali pozdravno uspinjanje ljestvama na 30 metara visine, nakon toga su cijelu ekipu trebali prebaciti na autobusni kolodvor.
Profesorice Sagita i Valentina uspjele su pregledati i ispraviti sva izvješća, ali pojavio se novi problem: gdje ih isprintati?! U capraškoj Knjižnici pokvario se printer, a u uredu Sisak stana, gdje smo bili smješteni, nije bilo papira! Pomalo razočarani, zaključili smo da će se izvještaji morati naknadno poslati iz Splita.
U 9.30 sati, nakon kraće akcije traženja prijevoza, po nas je došao ravnatelj Gradske galerije Striegl, gospodin Zoran Burojević, koji je upravo obavio shopping za subotnji ručak i bio dovoljno ljubazan da nas uklopi u svoj pretrpani raspored.
Iskrcao nas je pored autobusnog kolodvora, gdje smo se oprostili od profesorice Valentine koja je morala ranije krenuti u Zagreb. Profesorice Jadranka Malina, Natalija Dolić i Zdenka Zovko Brodarac s Metalurškog fakulteta u Sisku također su je došle pozdraviti.
Zaputili smo se pred susjednu zgradu željezničkog kolodvora ispred koje je bio dogovoren početak vođene ture po tvornici Segestica. Grupu od pedesetak ljudi prema tvornici je poveo kustos Gradskog muzeja Sisak, mr. sc. Vlatko Čakširan, uz priču o povijesti tvornice, ali i industrije u gradu.
Usprkos kišnom vremenu, organizirani obilazak tvornice Segestica privukao je veliki broj znatiželjnika
Na ulazu u tvornicu dočekali su nas direktorica tvornice, gđa. Marija Pintarić Tukara, i tehnolozi koji su bili spremni odgovoriti na sva naša pitanja o načinu proizvodnje ili funkcioniranju tvornice.
Obilazak je počeo od najstarijeg dijela tvornice – postrojenja za proizvodnju pare na mazut, koje više nije u upotrebi i to samo iz ekoloških razloga. Zdanjem dominira ogromna ciglena peć za paru koja je visoka otprilike dva kata, okružena svom silom cijevi i šarenih ventila. Već u ovoj divnoj ciglenoj zgradi svatko tko je imao pri ruci bilo kakav foto aparat shvatio je da mu jedna memorijska kartica neće biti dovoljna da zabilježi sve ono što slijedi.
Odavde smo se preko dvorišta zaputili prema novim acetatorima. Oni su smješteni u staroj drvenoj proizvodnoj hali koja održava idealne uvijete vlage i temperature za proizvodnju octa. Miris u ovoj hali je naprosto nevjerojatan – na prvu vam se čini da sve zaudara po octu, ali nakon nekoliko sekundi shvatite da je to zapravo miris jabuka od kojih se ocat proizvodi.
Sljedeća na redu bila je nova skladišna zgrada iz koje do svih trgovina stižu proizvodi poput Kisko octeva, Pelina, Gorkog, Kruškovca, Vodke, Ruma, Brandyja i Gina koji se ovdje proizvode. Nakon skladišta, na red su došli pogon za proizvodnju sokova, koji trenutno nije u funkciji, i punionica boca.
Stari tank za maceraciju
Detalj iz punionice boca
U podrumu ove zgrade nalazi se pravi dragulj: velika prostorija u kojoj se u drvenim bačvama čuvaju ili dovršavaju proizvodi Segestice. Domaćini su nam tu pripremili degustaciju svojih proizvoda i pozvali nas da neke od njih potražimo u njihovoj tvorničkoj trgovini. Cijene su bile više nego povoljne; Dane industrijske baštine grada Siska Segestica je obilježila velikim popustom. Profesorica Sagita i ja dobili smo na poklon dva specijalna octa: KISKO Mediteran (ocat s dodatkom mediteranskog bilja) i KISKO kvasina barrique (kvasina koja je odležala u hrastovoj bačvi).
Dok smo mi uživali u obilasku, gđa. Ivana Miletić Čakširan nam je dogovorila prijevoz do Zagreba s kustosom Muzeja grada Zagreba mr. sc. Goranom Arčabićem. (Hvala oboma!)
Još jednom smo zahvalili svim domaćinima, pozdravili se s njima i zaputili prema Zagrebu već željni iduće radionice u Sisku.
Nema komentara:
Objavi komentar