subota, 23. srpnja 2011.

Srpanjska gužva u radionici

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Nives Mijić i Ana Šapina od jeseni će biti studentice druge godine konzervacije-restauracije. Budući da ih najviše zanima konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, prije nekoliko mjeseci s oduševljenjem su prihvatile poziv docentice Lare Aranze da se uključe u radionički rad na umjetninama i pomognu studentima pete godine oko njihovih projekata. "Ta pomoć je zapravo više bila prilika za učenje i stjecanje praktičnog znanja," kažu, "jer je nastava iz specijalističkih kolegija na prvoj godini uglavnom teorijska."

Nakon nekoliko dolazaka u radionicu, predložila sam im da se pridruže kolegicama s četvrte godine, Jeleni i Petri, koje privode kraju višegodišnji projekt restauracije slike Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem pored Muća. "Zbog brojnih obaveza, nismo im mogle puno pomoći za vrijeme nastave," objašnjava Nives. "Na njihovim smo vježbama 'gostovale' svega tri ili četiri puta."

Nives Mijić i Ana Šapina u radionici za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva

Prije desetak dana završio je ljetni ispitni rok. Jelena i Petra provele su ga radno, s Gospom Lurdskom na kojoj je trebalo dovršiti rekonstrukciju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja. Docent Jure Matijević zamolio ih je da odvoje nekoliko dana za rad na slici Veronikin rubac. Da se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme, ponovno sam se obratila Nives i Ani; zamolila sam ih da mi pomognu skinuti Gospu Lurdsku s podokvira i zamijeniti platno za loose lining. Slika je, naime, prošle godine napeta preko poliesterskog platna impregniranog akrilnom smolom, no to se platno opustilo i naboralo. Iako smo ga prije nekoliko mjeseci dotezali, problem se ponovno pojavio. Prema preporuci kolege Zlatka Bielena iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, nabavila sam stabilnije sintetičko platno.

Nives i Ana nemalo su se iznenadile kada su prošli tjedan došle u radionicu za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva. "Iako je nastava daleko iza nas, a i ispitni rok je završio, u radionici su bili gotovo svi studenti četvrte i pete godine," objašnjava Ana. "Studenti dovršavaju svoje projekte, a čini se da se neće puno odmoriti ni u kolovozu, jer ih čeka pisanje dokumentacije," dodaje Nives.

Apsolventica Kristina Krivec podslikava

Apsolvent Petar Radović rezbari

Prvi im je zadatak bio pripremiti radnu plohu. S radnog su stola odstranile oštećenu Melinex foliju i zamijenile je novom. "Sada smo prvi put čule cijenu Melinexa i shvatile zašto je bitno racionalno raspolagati ovim materijalom," pričaju uz smijeh. Sliku su okrenule licem prema dolje i odvojile od podokvira. Nakon toga su odvojile platno za loose lining. "Kolegica Petra pokazala nam je kako se izrađuju i lijepe platneni umetci. Ona i Jelena su tijekom nanošenja preparacije uočile da su u fazi sanacije strukturnih oštećenja platna 'preskočile' dvije rupice. Jedna je bila toliko sitna da smo je zapunile sa samo dvije niti platna, što je bilo prilično impresivno."

"Na novom smo platnu olovkom iscrtale jednu vertikalnu i jednu horizontalnu crtu," nastavlja Nives. "Te dvije linije označavaju potku i osnovu i od velike su pomoći kod napinjanja platna. Treba paziti da platno bude pravilno napeto, odnosno da niti osnove i potke budu paralelne s vertikalnim i horizontalnim letvicama podokvira," dodaje. "Na platno smo zatim položile podokvir i iscrtale njegov obris. Dimenzije iscrtanog ovala bile su desetak centimetara veće od podokvira, jer je trebalo ostaviti porub za napinjanje slike na podokvir."



Izrezano platno trebalo je pričvrstiti za podokvir uz pomoć tapetarskog klamera i po strogo utvrđenoj shemi. "Profesor Matijević i profesorica Sunara objasnili su nam postupak, a onda nas pustili da same radimo," priča Ana. " Nikada ranije nismo koristili tapetarski klamer, koji je velik i prilično težak pa nam isprva nije bio drag. Ipak, nismo posustale i uspjele smo se bolje 'sprijateljiti' sa alatom koji ćemo često koristiti u budućem radu." Kad je ovo bilo gotovo, podokvir sa sintetičkim platnom položen je na sliku pa je i ona pričvršćena za njega.

Dok Nives i Ana rade na Gospi Lurdskoj, Jelena i Petra retuširaju ukrasni okvir slike Veronikin rubac

Klamalo se preko komadića platna impregniranog tutkalom; to će spriječiti oštećivanje platna korozijom klamerica. U ovu se svrhu najčešće koristi filc ili platno impregnirano BEVA-om, ali i bugačica, koža, polietilenska folija i sl. Deblji materijali, poput bugačice, olakšavaju vađenje klamerica i čavlića. (Vidi ovdje.)



Slika je nakon napinjanja na podokvir dotegnuta uz pomoć klinova.


Nakon ovoga se moglo pristupiti sljedećoj fazi konzervatorsko-restauratorskog zahvata, a to je podslikavanje unutar oštećenja. Ako sve bude išlo po planu, Jelena, Petra i ja ovo ćemo 'odraditi' do kraja idućeg tjedna. Nakon nanošenja izolacijskog laka slijedi najslađi dio posla: retuširanje. Slika će nakon završnog lakiranja biti spremna za povratak u crkvu.

Nema komentara:

Objavi komentar