PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc.
Nikolina Lovrić jedna je od kandidatkinja za upis na studij konzervacije-restauracije. Razredbeni ispit počinje sutra; kroz jutro se predaju mape, u utorak i srijedu održavaju su dodatne provjere znanja, vještina i sposobnosti. Nikolina je prijemni ispit polagala i prošle godine, no nije primljena. Kroz razgovor sam pokušala doznati kako se ove godine pripremala za razredbeni ispit.
Nikolina, kako biste se u nekoliko riječi predstavili našim čitateljima?
Zovem se Nikolina Lovrić, imam dvadeset godina i završila sam Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer Industrijski dizajn. U slobodno vrijeme bavim se plesom i slikanjem. Volim provoditi vrijeme s prijateljima te upoznavati nove i zanimljive ljude.
Trenutno ste i studentica Ekonomskog fakulteta?
Da, studij ekonomije sam upisala da ne "gubim" još jednu godinu. Naime, nakon srednje škole pauzirala sam godinu dana i tek tada polagala prijemni ispit na Akademiji. Kada sam saznala da nisam primljena, bilo mi je važno da se nečim uposlim, da imam obaveze i da učim – zato sam upisala Ekonomiju. Smatram da je to bitno, makar se radi o području koje je potpuno suprotno od onoga što sam doista htjela studirati. Ipak, uvjerena sam da mi znanje koje sam stekla na studiju ekonomije može pomoći u restauratorskom poslu, primjerice kod upisivanja izdataka u restauratorski dnevnik, nabave robe ili nečeg sličnog.
Spomenuli ste da ste pohađali Školu likovnih umjetnosti. Sjećam se da ste na predstavljanju kandidata na prošlogodišnjem prijemnom ispitu rekli da se odmalena zanimate za restauraciju. Je li tema Vašeg maturalnog rada imala veze s očuvanjem kulturne baštine?
Ne, tema moje maturalne radnje bila je izrada keramičke lampe. Nažalost, učenici koji pohađaju umjetničku školu nemaju mogućnost izabrati temu koju ste spomenuli. Maturalni rad se može samo manjim dijelom baviti takvim stvarima. Što se tiče restauracije, u pravu ste; s tim sam se pojmom prvi put susrela kao devetogodišnjakinja. U vikendici mog pradjeda nalazio se noćni ormarić iz 19. stoljeća. Otac mi ga je pokazao i rekao da ga treba restaurirati. To me jako zaintrigiralo. Od toga sam vremena sve više obraćala pažnju na predmete koji posjeduju umjetničku i povijesnu vrijednost, ali i na građevine iz raznih stilskih razdoblja.
Noćni ormarić Nikolininog pradjeda (snimila N. Lovrić)
Da Vas netko pita što je to restauracija, što biste odgovorili?
Rekla bih da se restauracija bavi očuvanjem kulturne baštine. Oštećena umjetnina se dokumentira, zaštićuje od daljnjeg propadanja, čisti... Rekla bih da je cilj tih postupaka dovesti predmet u što bolje stanje.
Nedavno ste pratili studentice četvrte godine na terenskoj nastavi u Muću Donjem. Je li se Vaša slika o restauraciji promijenila nakon toga?
Imala sam priliku vidjeti što restauratori u praksi rade, a to mi definitivno pomaže kao potencijalnom budućem studentu. Ne mogu reći da se moja slika o restauraciji promjenila; to je i dalje studij koji želim upisati, zanimanje koje mi se sviđa i koje će, vjerujem, ispuniti sva moja očekivanja. Na terenskoj sam nastavi naučila puno toga novog, primjerice kako zaštititi umjetninu od nepovoljnih klimatskih uvjeta, kako je očistiti od prašine i prljavštine, kako se umjetnine popisuju, kako se izrađuju kutije za njihovu pohranu...
Umjetnine u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem (snimila S. M. Sunara)
Nikolina je sudjelovala u čišćenju Kristova groba (snimila S. M. Sunara)
Kako ste se prošle godine pripremali za prijemni ispit?
Pripremati sam se počela u rujnu 2011. godine, a pripreme su trajale sve do srpnja 2012. Izradila sam mapu domaćih radova koja je uključivala sedam reprodukcija u boji te nekoliko crteža u olovci, ugljenu i temperi. Učila sam kemiju, pripremala se za ispit iz povijesti umjetnosti. Nekoliko sam puta dolazila na konzultacije kod profesora s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju. Posjetila sam i jednu privatnu restauratorsku radionicu i tamo se okušala u restauratorskom poslu.
Što Vam je bilo najteže na prijemnom ispitu?
Najteži zadatak mi je bio retuš. Bojala sam se da neću pogoditi odgovarajući ton i da će boja sušenjem potamniti. Retuš, osim toga, iziskuje veliki oprez i dugo treba zadržati koncentraciju.
A najlakši zadatak?
Oblikovanje plastične mase, ali samo zato što sam to nekoliko puta vježbala kod profesora Ive Donellija.
Da se možete vratiti unatrag i nešto promijeniti, što bi to bilo?
Definitivno bih više truda uložila u učenje za ispit iz kemije i povijesti likovne umjetnosti, jer pismene provjere znanja nose mnogo dragocjenih bodova. Osim toga, budućem konzervatoru-restauratoru jako je važno da poznaje ta područja.
Kako ste se ove godine pripremali?
Slično kao i prošle godine, samo što sam više truda uložila u učenje povijesti umjetnosti i kemije. Opet sam odlazila na konzultacije, čak sam i Vas pratila na terenskoj nastavi u crkvi Gospina Rođenja u Muću.
Budući da već imate iskustvo jednog prijemnog ispita, što biste savjetovali ostalim kandidatima?
Ovogodišnjim kandidatima, ali i onim budućim, savjetovala bih da se prije svega dobro informiraju o studiju te da saznaju ispunjava li on doista njihova očekivanja. Također bih im savjetovala da redovito dolaze na konzultacije, jer će tamo dobiti svo potrebno znanje i pomoć. Naravno, važno je da se što bolje pripreme za prijemni ispit!
Zahvaljujemo Nikolini na razgovoru i držimo joj fige!
Nikolina Lovrić jedna je od kandidatkinja za upis na studij konzervacije-restauracije. Razredbeni ispit počinje sutra; kroz jutro se predaju mape, u utorak i srijedu održavaju su dodatne provjere znanja, vještina i sposobnosti. Nikolina je prijemni ispit polagala i prošle godine, no nije primljena. Kroz razgovor sam pokušala doznati kako se ove godine pripremala za razredbeni ispit.
Nikolina Lovrić u radionici za konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva (snimila S. M. Sunara)
Zovem se Nikolina Lovrić, imam dvadeset godina i završila sam Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer Industrijski dizajn. U slobodno vrijeme bavim se plesom i slikanjem. Volim provoditi vrijeme s prijateljima te upoznavati nove i zanimljive ljude.
Trenutno ste i studentica Ekonomskog fakulteta?
Da, studij ekonomije sam upisala da ne "gubim" još jednu godinu. Naime, nakon srednje škole pauzirala sam godinu dana i tek tada polagala prijemni ispit na Akademiji. Kada sam saznala da nisam primljena, bilo mi je važno da se nečim uposlim, da imam obaveze i da učim – zato sam upisala Ekonomiju. Smatram da je to bitno, makar se radi o području koje je potpuno suprotno od onoga što sam doista htjela studirati. Ipak, uvjerena sam da mi znanje koje sam stekla na studiju ekonomije može pomoći u restauratorskom poslu, primjerice kod upisivanja izdataka u restauratorski dnevnik, nabave robe ili nečeg sličnog.
Spomenuli ste da ste pohađali Školu likovnih umjetnosti. Sjećam se da ste na predstavljanju kandidata na prošlogodišnjem prijemnom ispitu rekli da se odmalena zanimate za restauraciju. Je li tema Vašeg maturalnog rada imala veze s očuvanjem kulturne baštine?
Ne, tema moje maturalne radnje bila je izrada keramičke lampe. Nažalost, učenici koji pohađaju umjetničku školu nemaju mogućnost izabrati temu koju ste spomenuli. Maturalni rad se može samo manjim dijelom baviti takvim stvarima. Što se tiče restauracije, u pravu ste; s tim sam se pojmom prvi put susrela kao devetogodišnjakinja. U vikendici mog pradjeda nalazio se noćni ormarić iz 19. stoljeća. Otac mi ga je pokazao i rekao da ga treba restaurirati. To me jako zaintrigiralo. Od toga sam vremena sve više obraćala pažnju na predmete koji posjeduju umjetničku i povijesnu vrijednost, ali i na građevine iz raznih stilskih razdoblja.
Noćni ormarić Nikolininog pradjeda (snimila N. Lovrić)
Da Vas netko pita što je to restauracija, što biste odgovorili?
Rekla bih da se restauracija bavi očuvanjem kulturne baštine. Oštećena umjetnina se dokumentira, zaštićuje od daljnjeg propadanja, čisti... Rekla bih da je cilj tih postupaka dovesti predmet u što bolje stanje.
Nedavno ste pratili studentice četvrte godine na terenskoj nastavi u Muću Donjem. Je li se Vaša slika o restauraciji promijenila nakon toga?
Imala sam priliku vidjeti što restauratori u praksi rade, a to mi definitivno pomaže kao potencijalnom budućem studentu. Ne mogu reći da se moja slika o restauraciji promjenila; to je i dalje studij koji želim upisati, zanimanje koje mi se sviđa i koje će, vjerujem, ispuniti sva moja očekivanja. Na terenskoj sam nastavi naučila puno toga novog, primjerice kako zaštititi umjetninu od nepovoljnih klimatskih uvjeta, kako je očistiti od prašine i prljavštine, kako se umjetnine popisuju, kako se izrađuju kutije za njihovu pohranu...
Umjetnine u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem (snimila S. M. Sunara)
Nikolina je sudjelovala u čišćenju Kristova groba (snimila S. M. Sunara)
Kako ste se prošle godine pripremali za prijemni ispit?
Pripremati sam se počela u rujnu 2011. godine, a pripreme su trajale sve do srpnja 2012. Izradila sam mapu domaćih radova koja je uključivala sedam reprodukcija u boji te nekoliko crteža u olovci, ugljenu i temperi. Učila sam kemiju, pripremala se za ispit iz povijesti umjetnosti. Nekoliko sam puta dolazila na konzultacije kod profesora s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju. Posjetila sam i jednu privatnu restauratorsku radionicu i tamo se okušala u restauratorskom poslu.
Što Vam je bilo najteže na prijemnom ispitu?
Najteži zadatak mi je bio retuš. Bojala sam se da neću pogoditi odgovarajući ton i da će boja sušenjem potamniti. Retuš, osim toga, iziskuje veliki oprez i dugo treba zadržati koncentraciju.
A najlakši zadatak?
Oblikovanje plastične mase, ali samo zato što sam to nekoliko puta vježbala kod profesora Ive Donellija.
Da se možete vratiti unatrag i nešto promijeniti, što bi to bilo?
Definitivno bih više truda uložila u učenje za ispit iz kemije i povijesti likovne umjetnosti, jer pismene provjere znanja nose mnogo dragocjenih bodova. Osim toga, budućem konzervatoru-restauratoru jako je važno da poznaje ta područja.
Kako ste se ove godine pripremali?
Slično kao i prošle godine, samo što sam više truda uložila u učenje povijesti umjetnosti i kemije. Opet sam odlazila na konzultacije, čak sam i Vas pratila na terenskoj nastavi u crkvi Gospina Rođenja u Muću.
Budući da već imate iskustvo jednog prijemnog ispita, što biste savjetovali ostalim kandidatima?
Ovogodišnjim kandidatima, ali i onim budućim, savjetovala bih da se prije svega dobro informiraju o studiju te da saznaju ispunjava li on doista njihova očekivanja. Također bih im savjetovala da redovito dolaze na konzultacije, jer će tamo dobiti svo potrebno znanje i pomoć. Naravno, važno je da se što bolje pripreme za prijemni ispit!
Zahvaljujemo Nikolini na razgovoru i držimo joj fige!
Nema komentara:
Objavi komentar